
Jačanje i očvršćivanje već dovoljno formirane i jasno koncipirane reči uvek. Dodaje se kraju rečenice isključivo da bi se stekao efekat ozbiljnosti situacije i još jednom podvukla krajnja crta učestalosti i ponovljivosti tog događaja.
-Znači, uvek kad ustanem, meni bešika puna. Al uvek!
-Stvarno misliš da me to interesuje?
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.