Prijava
  1.    

    Ali, ja sam umetnik!

    Najučestalija racionalizacija nečijeg neuspeha i objašnjenje zašto neko ko je sprcao trideset i kusur godina u dupe nema ni dana radnog staža i i dalje živi sa mamom i tatom i grebe se od njih za cigare.

    - Gde si Mićko, sto godina?! Šta ima, radiš li šta?

    - Evo, buraz, bio na nekoj izložbi u galeriji, naivno slikarstvo, takav kolorit, takvi prelazi...

    - A, čuo, čuo, to ono što bila i neka klopa i pite posle za džabe,da? Nego, šta radiš brate, radiš li negde, si završio faks, jesi?

    - E, ma ne radim, batalio faks pre par godina, ne dam da me sistem šablonizuje i melje, ipak sam ja preveliki individualac, umetnik...

    - Dobro brate, ali od čega živiš, kakav si mi ti umetnik, šta, izlagao negde?

    - E, nisam buraz, imam par akvarela i grafika, ali ne želim još to da delim sa publikom, znaš, rano je, ne bi ljudi to razumeli sad.

    - Pa, ako misliš na onih par hamera od pre deset godina za njih nikad neće ni da dođe vreme, iskreno. Uzmi šljakaj nešto, od toga se ne živi, nismo više klinci brate, radi to u slobodno vreme.

    - Ma, imam brate i par drvenih skulptura i klesao ja, umetnička duša, šta ćeš.

    - Ako misliš na ono što si baba Dari cepao drva pre par godina kad je slomila kuk brate, to nije umetnost.

    - Ma, ne kapiraš ti to brate, ja sam umetnik!

    - Pa, ako ćemo tako brajko svi smo mi pomalo umetnici!