
(UPOZORENJE - ne čitati mamuran)
Kao i ribolovačke, alkoholičarske priče su proizvod laganja, u ovom slučaju u količini popijenog alkohola. Po socijalnoj konvenciji čovek je prihvatljiviji u društvu ako mu je gornja granica tolerancije prema alkoholu viša. Zato se pričaju preuveličane priče o količini popijenog alkohola koje nemaju veze sa stvarnošću.
Dragan: "Jooooj,
šta mi bi sinoć, popio sam pola litre votke i nešto piva"
Milan: "Ne pitaj, ja kao krenuo pivo, onda sve redom, ali votka me je ubila, nisam ni primetio kad sam stuko celu flašku jer sam gasio nekim sokom"
Jovan: "Nije to ništa, posle boce votke i nekoliko piva sam tražio još materijala, i popio sam ti Gorane sve iz frižidera što je bilo u flašama.
Goran: "Čudno, na stolu su bila 2 piva, pola litre votke i dedina domaća kajsija, a u frižideru je jedino bistra supa bila flaširana što je mama poslala jos prošle nedelje"
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.