
Prva rečenicva koju izgovara baba kad zove nekog. Nakon toga ide ili oduševljenje što je ta osoba na vezi, ili usled negativnog odgovora, ide pitanje ko je potreban. Sam razgovor je jačine oko 100dB, malo zato što baba slabo čuje, pa misli da i onaj drugi tamo ne čuje, malo što je daleko to, pa ako šapuće, neće da ode glas do tamo.
-Alo, ko je to?
-Živka mi treba!
-Ti si Živka? Kako si? Aha, aha, aha, pa jeeeeste, i kod mene!
-A muči me noga još... Alo! jel si tu! Muči me noga kažem!
-Baba, aj tiše malo, ne čujem televizor.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Не причај да имаш бабу за цимерку тамо?
nisi znao? :P