
5:00 ispred Ambasade. Spisak potrebne dokumentacije pise i na netu i na vratima ambasade i cesto i na info panou ispred ili u okolini ambasade. I naravno vecina prisutnih su misljenja da ako dodju prvi da ce prvi i zavrsiti iako ce cekati i do 5 sati do otvaranja ambasade.
Vrhunac price je kad neko iz mase pocne da prica kako su ga prosli put vratili jel nije bio obrijan na slici ili je neki dokument bio presavijen vise od dva puta. A onda krece panika medju prisutnima i svi kao na znak proveravaju dokumentaciju i pitaju jedni druge i uvek je isti odgovor " Pa ne znam tamo pise da ovako treba, ne znam videcemo". I onda se smiri situacija a onda prodje neko ko poznaje nekoga iz reda i pocinje " Sta, opet cekas?...Ja sam prosle godine imao takve i takve probleme oko toga i toga..." I onda naravno opet kontrola dokumenata.
Kad se ambasada otvori onda dolaze likovi koji imaju zakazan termin, cesto je rec o "poslovnoj vizi" (preko reda) e onda kruzi prica o njemu ali ne sme prica da izadje van gomile. A onda na red dolaze i junaci ove definicije. Uvek neko izadje i gundja " ma pusti fali mi ovo , fali mi ono" a unutra je manji od makovog zrna i naravno opet dolazi samoinicijativna kotrola. Kako ko izadje prvo pitanje je "Jeli kako si prosao?" A on smekerski odgovara "Dobro je" I tada svi u glas "Bravo majstore, jesam Ti rekao da sve imas, Razbio si ih itd."
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Nemam slično iskustvo, ali verujem da je tako.