
Mehanizam koji sam počeo da razvijam sa pojavom prvih rijaliti šou programa u Srbiji.
Vrlo je jednostavan mada, treba malo treninga. Naravno, prvi uslov je da ne voliš rijaliti šou.
Mehanizam se sastoji u tome da odmah po saznanju da se emituje neki rijaliti šou, saznaš na kojoj je televiziji i kada, memorišeš tu informaciju i ne prebacuješ ni slučajno na taj kanal.
Nakon toga moraš da iz svih novina izvadiš deo koji se zove "zabava" i bez gledanja baciš u kantu.
Zadnji korak je ujedno i najteži ali kad ovladaš njime, tvoja zaštita je potpuna. Naime, moraš da istreniraš mozak da kada si na ulici ili u autobusu čim se spomene ime bilo kog rijaliti šoua, ugasiš mozak i narednih desetak sekundi provedeš u mentalnom mraku. Čim ga ponovo upališ, skloniš se od tog mesta brzo.
I naravno kada ti neki prijatelj ili kolega pričaju o tome onda samo trebaš da podesiš svoj mozak tako da njegove reči pretvaraš u bla bla bla bla bla i samo lagano klimaš glavom.
Ako sve ovo uspete da izvedete prilično ste sigurni od štetnih uticaja rijaliti šoua na vaše živce.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Dobar si ! ^
instaliran, mada sam gledao VB sa Nigrutnom i još jedan čini mi se sa Ojdanićem.+