
To su dani koji započnu sa poslednjim odslušanim semestrom.
Obično sa sobom nose velike planove o davanju preostalih ispita.Medjutim najčešće to ostane na nivou planova.Problem sa apsolventskim danima je taj što nekako kao da sila teže postane izrazitija u to vreme,pa se krevet napušta samo uz pretnju bešike;a neki jadan boravak nad knjigom obično se završi vraćanjem u prvobitnu poziciju-boravak u krevetu.Stanje slično onom kad vas ujede muva CE-CE(kako su pisali u udžbenicima biologije).
Nikad više izgovorenih studentskih laži nego u apsolventskim danima.
Deviza-od sutra počinjem da učim postaje glavni životni moto.
Uteha-rokovi se namnožili, svakog meseca je po jedan,daje iliuziju da će se taman stići sve za onaj sledeći.
Fakultet-mesto gde ti je nekad bila ekipa,sada mesto gde uvek naletiš na sveže diplomiranog višegodišnjeg samo-još-ovo-da-VAS-pitam skakača po živcima.
Vreme-postalo relativna kategorija u svakom smislu te reči.Prolazi brže nego ikada pre.
Ispiti-uglavnom ostali oni čije je štampanje knjiga odobrio dekan u veoma alkoholisanom stanju.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Lepi su tvoji dani.
Jesu ,ne kažem.Šteta što će uskoro morati da se okončaju.
Moji su pretili da se oduže. Zaposlih se, onako, kao da organizujem sopstveno vreme (4 sata "rada"). To mi je dalo volju da se prihvatim knjige i okončam zadnjih par ispita.
+ kolega!