
Česta pojava na srpskim narodnim veseljima koja se najčešće javlja tek posle sumraka. Odlažući treću ispražnjenu flašu domaćeg crnog i bacivši oglodano svinjsko rebarce u ugao šatora jedan od uvaženih članova svite, najčešće je to nosilac titule starog svata ili vojvode, ustaje, briše se rukavom i zahteva svoju omiljenu kompoziciju. Na to sledi reakcija drugog člana svite koji mu galantno objašnjava da to nije moguće jer je u toku auditivno kulinarska fuzija.
- Alo, bre, kak'a je ovo tišina? Odma' da ste počeli da svirate ono mo'e.
-Ćuti, bre, Milisave, i sedi dole! Jel ne vidiš da muzika jede?
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.