Osnovno pravilo svakog domaćina koji želi da mu kuća napreduje. Iako se ove dve stavke mogu podvući pod kategoriju "teže potrošne robe", akcenat se ne stavlja na puko habanje proizvoda već na izmenu tehničkih karakteristika istog. Jednostavno kola više nisu povozna kao što su nekad bila, a žena iako nije jebana uvrti u glavu neke stavove i ne možeš s njom na kraj izaći.
Milenija: Ju prijatelju, dobri vam ovi zasadi petunija. Da mi objasniš kako se meću u zemlju kad se sade, i slično, mislim kakav je proces stavljanja, mislim kako ih ti trpaš unutra?
Rajko: Polaz more kući, kake petunije.
prijatelj: Prike, a da mi daš kola barem, treba do palanke časkom po neke paprike.
Rajko: Nisu mi tu kola, ne rade, sjebana nešto, ne mogu da upale. A nemam ni goriva.
Rajko stavlja Mileniju u svoj auto, prolaze ispred prijatelja i kreću kući svojoj.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.