Osjećanje skučenosti i zatvorenosti ličnog prostora, doživljavanje sopstvene kože kao tijesne i sopstvenog tijela kao premalenog i preograničenog da u sebe primi svu (pretpostavljenu) veličinu duha, širinu uma i dubinu emocija. Strah od nemogućnosti izlaska iz ljušture, od nestajanja vazduha i odumiranja svega onoga što (mislimo da) posjedujemo.
Mnogi je (pogrešno) nazivaju megalomanijom. Ili egoizmom i narcizmom.
Ali te se pojave rijetko završavaju na isti način kao ova: pokušajem da se granice tijela prošire. Prerezane vene su samo posljednji u nizu pokušaja.
