
Osjećanje skučenosti i zatvorenosti ličnog prostora, doživljavanje sopstvene kože kao tijesne i sopstvenog tijela kao premalenog i preograničenog da u sebe primi svu (pretpostavljenu) veličinu duha, širinu uma i dubinu emocija. Strah od nemogućnosti izlaska iz ljušture, od nestajanja vazduha i odumiranja svega onoga što (mislimo da) posjedujemo.
Mnogi je (pogrešno) nazivaju megalomanijom. Ili egoizmom i narcizmom.
Ali te se pojave rijetko završavaju na isti način kao ova: pokušajem da se granice tijela prošire. Prerezane vene su samo posljednji u nizu pokušaja.
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.
kratko i jasno +
Inspirisano nekim razgovorima na forumu. :)
God damn! Jel' ti ovo prepisuješ neke nobelovce ili šta, ovo su veoma ozbiljne misli.
;)
Da, ja sam okužitelj. I dobro mi ide. ;)
Je l' mogu ja sad komentarisati ovu definiciju?
Ograničenje važi za mene, kol'ko me pamćenje služi. A i ne služi me baš u posljednje vrijeme.
Ko zna što je to dobro. :D
Ovo ću primiti kao instrukciju-dobrrru. OK! Pljus.
Znam ja. :))
Пих бре, баш ми се свиђају у задње време вако тешко дефке. Омиљено.
Težina (ni)je vrlina. :)
jel neko pomenuo težinu, ja merim 3 džaka cementa
Težina, nego šta je.
kako volim kad ovako nesto dobro iskopam :)