
Kada smo bili prvaci, svi su nas terali sa fudbalskih i košarkaških terena. Kada bismo se i pobunili rekli bi nam onako iskusno: "Sine, stariji smo". A onda u jednom trenutku dođe i naše vreme. Nezamenljiv osećaj kada te nakon godina i godina konstantnog teranja želja za fudbalom gotovo i napusti. Spuštaš se do terena, vidiš klince, i kao da je teren prazan počinješ da šutiraš na gol. Tvoja ekipa polako stiže. Neki klinac koji ima brata četvrtaka, pa je zbog toga faca u društvu ti se drsko obraća: "Aloo, zar ne vidiš da igramo?" A tebi fleševi prolaze kroz glavu, setiš se u sekundi svakog puta kada si na fizičkom morao da igraš između dve vatre sa devojčicama umesto da ko čovek glumiš Ronalda ili Dekija Stankovića. A onda nabaciš stav i kroz zube prozboriš:"Sine, stariji smo".
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.