
Baba Ruža je seoski radio. Žena koja ne zna ni čitati, a bome ni pisati zna sve događaje u selu još od 1963. godine kad je ostala bez muža. Baba Ruža se svaki dan lagano šeta selom i pomno prati dešavanja. Nije jedna od onih baba koje nose marame, crne suknje i koje hodaju uz pomoć štapa. Ona voli obući mušku trenerku i belu majicu kroz koju joj možeš videti sise pošto nikada ne nosi grudnjak. Ona je nepresušan izvor informacija, u zadnjih 50 godina bila je na svakom događaju u selu, bilo da su to sahrane, rođendani, krštenja, svatovi... Ali ona ne bude u masi, ona vreba sa strane i prikuplja informacije. Od baba Ruže se ne možeš sakriti, pred njom nema foliranja. Ona sna sve tvoje najprljavije tajne, ponekad se čini i da ti čita misli. Postoji čak teorija zavere da je baba Ruža u prošlosti bila tajni agent sovjetske obaveštajne službe. Otud joj i te veštine.
Kakav kurčev gugl, pitaj baba Ružu !
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.