Prijava
  1.    

    Babe sa sela

    Snajperiste na selu. Ne daj Bože da slučajno propuste neki događaj koji se desio u neposrednoj blizini (šta je danas radile komšije, da li su obrađivali njivu, kosili travu, hranili krave, svinje i kokoši, šta su pravili za ručak, ko im je dolazio u goste, itd).
    Znaju ko je čiji u čitavom selu. Omiljeno pitanje koje stalno postavljaju deci i mlađim generacijama je "Čiji si ti?"
    Znaju kad je čija svadba, ko se rodio, krstio, a ko je umro. U njihovim dijalozima koji traju po pola dana može se čuti ono što još niko nije ni znao. Kad želiš nešto više da saznaš o sebi možeš slobodno da odeš da se ispričaš sa njima i da čuješ "najsočnije" tračeve iz komšiluka.
    Ako bi se nešto desilo u selu, policija bi prvo zvala njih da svedoče o događaju i opišu osumnjičenog.

    - Jesi čula ti Rado moja draga da se onaj Bojanov mali ženi. Mlado je to još i neozbiljno.
    - Ma gde nisam čula priča se po selu. I ti počela kasniti sa hvatanjem informacija.
    - A jebiga ko će sve pohvatati. Nego jesi ti videla da se neko stalno dernja vani u gluvo doba. Ja legnem u 11 ono počne vani derati se to ne možeš podneti. Po glasu mi se učinilo da je onaj Knežević Marko, unuk od Pere. Znaš ga sigurno živi gore kod radnje odmah kuća 204.
    - Znam, znam. Tamo moj Nikola svako jutro ide kupovati hleb. Gde neću znati jedinu radnju u selu.
    ---
    - Gde ćeš Nemanja? Ajde jedi nešto pa onda idi vani. S kim ti ideš uopšte stalno?
    - Ma pusti me baba nisam gladan. Sa Novicom.
    - To onaj Stojaković Novica? Pa gde njega nađe Nemanja moj dragi. Pa njegov tata bio u zatvoru dve godine zbog primanja mita, a mama mu neka divljakuša vidi se kako se samo oblači i kako se ponaša. A ni roditelji joj nisu baš normalni. Sve je to ludo. U loše društvo si se uvukao Neco dragi.
    - Ma beži baba. Čitavo njihovo porodično stablo si mi opisala. Zakasniću bre. Dolazim na ručak.