
Stefan Krečmar je bivši njemački rukometni reprezentativac. Smatraju ga jednim od najkontraverznijih rukometaša ikad. Pored toga što je vlasnik velikog broja tetovaža, što je promjenio frizura skoro k'o Bekam, ostao je upamćen i po odličnom ''bacanju šarafa''.
Šaraf je, za one koji nisu upućeni, jedna od dosta riječi iz rukometaškog slenga. Naime, poenta je u tome da se lopta baci na jednu tačku, da ide u jednom pravcu a da završi u sasvim drugom. Da se zavrne. Šaraf, jbg.
Svako od nas ga je nekad bacao k'o Krečmar šaraf. To ''nekad'' zavisi od situacije: početak istraživanja svog tijela, nenamjerno izazvana seksualna apstinencija, ponavljanje lekcija iz istraživanja svog tijela...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.