
Starija verzija od baci petaka. Odlikuje je neverovatna spontanosti i izliv emocija srazmeran psovanju žrdake. Bacanje kendže oslikava jedan od onih trenutaka koji se pamte čitavog života, koji nemaju svoju cenu i koji se ne mogu preneti na filmsko platno, pa da ste i sto puta Spilberg. Jer kendža daje smisao svemu.
-Pa dobro sine, šta si danas napravio u školi, opet me zove direktor?
-Pa ovaj... tata, ne znam... učiteljica ne nosi gaćice!
-Oho, vidi se da si moj, ajd baci kendžu, pa te vodim na sladoled.
-Jesi ti jebo šta kada si tako veseo?
:kez od uva do uva: Ma idem ti ja parkićem i znaš već vidim nju i nešto me ponese i kao da sam u jednom od onih filmova u kojima prosto otkineš na nešto, pritrčim joj i zamolim je za ples. I ovaj, nekako je pristala, ali sam se ja toliko izgubio u njenim očima, da sam izgrešio svaki korak. Ali opet, zajedno smo.
*Kendžu imaš pravo baciti i kada u osnovnoj upikaš gol osmacima, ako duže od par kilometara hodaš po ivičnjaku, dok te ostali gledaju kao indijanca, ako dođeš u narodnoj nošnji na poslovni sastanak, tražiš od profana na faksu njegov indeks jer si nezadovoljan kako formuliše pitanja... Ali pre svega za kendžu još moraš sačuvat ono dete u sebi, pokazivati ga svugde i na svakom mestu bez stida i imati onaj folkloraški entuzijazam.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Mene je malo blam što sam ostavio komentar, al ajde.
БРАО МАТОРЕЕЕЕЕИ