
Био је крајње добар музичар док није почео да се увлачи у политику, што му баш и не лежи. Познат по свом испаду на концерту у Хрватској где се посрао на земљу у којој има највише обожаватеља, али ето, опет смо га прихватили. Такви смо.
После песме групе Заклана Чељад, добија и надимак "Панонски Говнар" по истоименој песми, у којој му се замера да чини војвођански живот бесмисленијим него што јесте и да вечито игра на југоносталгичарску карту.
Како год било, нема никога ко не воли бар једну његову песму.
Kantautor koji je u vreme SFRJ postao popularan zbog specifičnog nastupa, red pesama, red pričanja fazona i dogodovština. Publici je bio zanimljiv zato što su osim pesama sa ploča uvek mogli da čuju nešto zanimljivo šta do sad niko nije čuo, ili su barem tako mislili.
Krene Balašević na turneju, jedne subote Novi Sad, druge Sarajevo, posle Slovenija, Hrvatska, pređe preko jedno 15-20 mesta gde su se kasnije pojavili granični prelazi i svima priča iste fazone. Naravno, publika misli da su oni prvi i jedini kojima prepričava kako je babo naručio picu i kako narodnjaci ponavljaju jedno te isto. To je lepo funkcionisalo dok je država bila velika pa je pubika stizala da zaboravi šta je pričao dok obrne krug po svim gradovima za koje ne treba pasoš. Posle su se pojavili internet, jeftine kamere i telefoni, pa se onda hiljadito prepričavanje susreta sa mađarskim carinikom pojavljivalo na youtube još pre nego što tonac smota kablove srećan što ih pijane maloletnice nisu upovraćale i zapišale.
Neki ljudi koji i ne moraju da se bave muzikom često koriste Balaševićev sistem pričanja pa iste stvari u svakoj prilici pričaju svima koje sretnu dok ne zaborave šta su kome rekli, pa počnu da se ponavljaju. Podnošljiva i bezopasna navika, sve dok ih ne srećeš previše i u različitim društvima, a lek još uvek nije otkriven.
-Ljudi moji, krenem ja tako za Mojmilovo, kad tamo, kod mosta...
-Alo, Balašević, pričao si nam to prošlog vikenda, pa si pričao na onom rođendanu, pa kad smo čekali red za prijavu ispita, pa kad smo bili u kafani i još barem tri puta koja sad neću da pominjem. Promeni ploču malo.
Efikasan lek protiv zatvora i nadutosti.
Pusti Balaševića, pa da se userem.
Уберполтрон. Пола човек пола љигава слуз. Титула која води порекло од Ђорђа Балашевића, музичара који је ову не баш тако племениту вештину годинама усавршавао додворавајући се владајућим режимима, публици, сељацима што продају јабуке на пијаци и уопште свакоме ко му је могао донети било какву корист, тако да је данас многима једна од првих асоцијација на његово име љигаво, бескичмењачко полтронство.
-Јао професоре како вам дивно стоји тај чмичак, баш истиче боју ваших дубоких, зелених очију у којима се види исконска мудрост и лепота славјанскога бића неисквар...
- Ало Балашевићу, олади бре мало, сјебаћеш човеку чмар неће моћи да седи од тебе!
Merna jedinica za govno od čoveka. Kada je neko neviđeno đubre, smradina i naprosto govnar, kaže mu se u kojim je procentima Balašević. Jer jedino je sam Balašević vredan 100% govnara. Prema njemu je i Mladenović čovek sa kojim je prihvatljivo popiti drogu, to jest kafu.
Ako vas nekada viša sila natera da se rukujete sa ovim đubretom, obavezno koristite rukavice, ali opet, posle obavljenog čina preventivno amputirajte dlan...
Novosadski izraz za taloge blata i prljavštine koji se leti hvataju na stubovima mosta. Česta tema prilikom prelaska mosta na Exit festivalu.
Ekipa stane na pola mosta da se odmori od lučne putanje i pogleda dole : "Provali al se navato Balašević !"
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.