Serija koja je nastala usred nedostatka inspiracije retardiranih indijskih režisera. Raspolaže izuzetno niskim stepenom retoričkih sposobnosti glumaca - amatera. Nakon svake druge izgovorene riječi slijedi pauza od 5min i tupi, nedefinisani (ne zna se kad je srećan, tužan, ravnodušan, sjajan...) pogled u kameru. Svaka scena (ali svaka) je propraćena zvučnim efektima (BAM, BAAM, BAAAM!), bez obzira je li srećnog ili tužnog sadržaja.
Još jedna bitna stavka: Bandini tortura traje punih sat vremena, a kada se vaše mame, babe, strine jednom navuku, gotovo je!
Gospodar: Ćuukurii... do-ne-si mi čaj i reci HitEnu da mi se javi...
Bandini: Ja... im-am... nešto...važno d-a...Vam...kaže-em... Hit-en je... popi-o... Vaš čaj...
(BAM, BAAM, BAAAM!)
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
Krajnje jeziva serija, slucajno sam je gledao jedne noci dok sam spremao ispit, tacnije tv ostao upaljen na toj Prvoj kad je ista isla... Bacila me u bedak, delovala na mene kao ona frakasada iz horora Krug... +
Naše tv kuće sa svojim bogatim, 'zabavnim', sadržajem...Quelle catastrophe!