
Nije reč o legendarnom fudbaleru i treneru, već o samoproklamovanim umetnicima čija dela vrede jedino u njihovim očima. Iako oni situaciju zamišljaju potpuno drugačijom. Vide sebe u očima drugih onako kako vide sebe u svojim. Mentalitet jednog barda je moguće objasniti na najbolji način ako povučemo paralelu sa boemom- svaki pijanac za sebe misli da je boem. A zapravo je samo još jedna pijana svinja.
- Gde me vodite, o uniformisani predstavnici izvršne vlasti, 74 mu načina da skinem fleke sa ludačke košulje?!
- U ustanovu poluotvorenog tipa. I ne ritaj se, bre, da te ne ispendrečimo sad sva petorica!
- Ali molim vas, molim vas, pa ja sam BARD! JA SAM UMETNIK! OSVEDOČENI! Zar niste čitali moje čmarne kolumne o tome kako da na 42 načina pronadjete 65 načina da i vi postanete BARD?
- Ne'š ti skoro da izadješ, sinovac.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Zapatimo bardove na sajtou ponovo! Lets make Vukajlija great again!
:)
+
+
;)
Ja poznavam ovde bar jednog barda,
Ne postoji veći bard od njega!
Ne, on je tek običan Bazd. Ja sam Bard, Raćatoni.