Jedan od omiljenih argumenta osoba koje bi trebalo da se brinu o detetu(između ostalog i o njegovom izgledu), ali iz određenih razloga to izbegavaju da čine.
- Mamaaaaa...daj druge čarape, ove neću!
- Pa šta fali tim čarapama, nove su?
- Bre, mama, je l' vidiš da su roze, neću da nosim pederske.
- 'Ajde, mali, kao da ćeš ti na rođendanu da se izuvaš.
- Moram da se izujem, pala kiša, imaću blato na patikama.
- Ti im onda reci da pokojni deda umro zbog tvojih smrdljivih nogu, baš me briga šta ćeš da radiš!
..........................................................................................................
- Deko, dekice....Deda! Budi se!
- Hrrrk...a? Šta je bilo?
- Je l' mi ostavila baba neku nepocepanu majicu, ne mogu ovakav u školu. Vidi(pokazuje ,,rupicu" od 3cm u poluprečniku).
- Ček da stavim đozluke... Ja ništa ne vidim.
- Druge, deko, te su za daljinu.
- A, jes bre... Pa ja opet ne vidim...aaaa, pa ta mala rupica, pa ni ne vidi se.
- Ti deko ne vidiš jer si star, ali videće sva deca, pa će da mi se smeju.
- Ih, bre, kak'a si to sorta, na kog si se takav izmetn'o, baš će tamo u školi tebe neko da gleda...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.