
Najveći strah svih političara na vlasti. Trenutak kada godinama lagan, varan i kraden narod konačno progleda na oči i reši da bar dva dana iskoristi za iskaljivanje svog besa. Ode na demonstracije, spali službena vozila, razbije pola glavnog grada, prebije četvrtinu žandarmerije, popiša se na fotelju predsednika skupštine i na kraju smeni aktuelnu vlast pa dovede novu koju će za par godina čekati ista sudbina. Moderni ustanak kuke i motike, samo što su sad u glavnoj ulazi štangle, palice i molotovljevi kokteli. A političari na vlasti ne mogu ništa. Ne mogu da pucaju u narod, kad tad će nestati municije. Mogu samo uzeti par džakova i s dve ruke kupiti što više para dok ne čuju zvuk udaranja pajsera o radijatore. Tad mogu samo bežati što dalje.
Novinska vest: Potpredsednik Nazadne stranke Srbije primljen u bolnicu zbog preloma potkolenice. Prema saznanjima, on je povređen dok je svečano otvarao novi lift u dvospratnoj zgradi gradske skupštine. Izjava obezbeđenja: Zatekli su nas nespremne, batina je u sveopštoj gužvi odjednom izletela iz okupljene raje i sasekla ga po nogama. Osumnjičenih za sada nema.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
dobra+