
Izgovor, lažan i prazan kao i svaki izgovor. Ustvari se bavi politkom, sa predumišljajem, da bi jednog dana imao koristi od iste. Na nesreću oni brzo nauče, a mi brzo zaboravimo.
Pošten čovek: O komšija, lepa trospratnica, za tri meseca, svaka čast!
Perspektivan politačar: A šta ćete komšija, posle 20 godina života u onoj straćar, bez kanalizacije, moralo se. A štedeli smo...
Pošten čovek: A da, otkad ti je mati ćaću sačekala sa pračljačom, ono veče iz kafane, uštedlo se dosta na rakiji, a i lepo se može živeti od tuđe nege i pomoć.
Perspektivan politaičar na lokalnom nivou: Pazi komšija, šta pričaš, znaš da sada ima svoje ljude svuda. Nećemo valjada da ti milicija otkopava to što imaš ispod kruške.
Pošten čovek: Jeste, nećemo, nego reci mi gde si ti odjednom diplomu iskopao, diplomirani ekonista, svaka čast. Nisi ti ono bio napusti srednju?
Perspektivni: Nema u Srbiji kupovine diploma. Pazi šta pričaš! Ja sam pošten čovek!
Pošten čovek: Kad si pošten šta tražiš u politici? Znam ja, mala knjižica, velika kućica!
Na lokalnom nivou: Bavim se politikom, da se ona ne bi bavila s mojim životom, želim ovoj deci da osiguram bolju budućnos!
Pošten čovek: Da, da, tako je ... Svojoj deci!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Sjajno!