
Zajebancija upućena liku koji postepeno ostaje bez kose i zalazi u početne stadijume ćelavosti.
- Hej, tebreks, ti to ostaješ bez krova nad glavom, a?
- Sajsi kuđo ti malo, znaš? Opaaa!
Politički korektna sintagma za klošara, eufemizam za beskućnika. Odvratna floskula koja, pak, na nedvosmislen način aludira na neposedovanje bilo kakvog vida nepokretne imovine od strane unesrećenog primerka u biti. Najješniji od svih partizana iz vremena NOB, Nikoletina Bursać, bi verovatno još dodao i "Kamen ti je jastuk, a nebo pokrivač. Šta će čoveku više od toga?", ali autor ovog teksta nekako okleva da poveruje u poetiku podrignutu uz usta copine od 2 i kusur metra, koja danju praši mitraljezom po Švabama a noću ždere "bijelu slan'nu" što mu donela matera i još šeretski dobacuje kolegi Enveru "Nu, hodžo, 'de založi!
Elem, rado korišćena od strane političara, novinara sa vaginom međ' nogama i aktivista iz rendom sekte za očuvanje (ili tako neki kurac; prim.prev.) ljudskih prava, fraza iz naslova iz dana u dana dobija sve više praktikanata na ovoj našoj plavoj planeti, a eventualni Treći Svetski Rat, koji po mišljenju mnogih defetista i ostalih optimističnih kategorija već duže vreme visi u vazduhu, mogao bi vrlo brzo da plafon iznad kreveta na kojima spavamo pretvori u "zvezdanu noć", ako me razumete.
Tja - bar nećemo plaćate nikakve račune. Ae, ćusa...
- Dajte neki dinar, gospodine, Bog dao zdravlja vama i va...
- More, marš u pičku materinu, bre! Matija, beži od tog čoveka!
- A tata...A ko je bio taj čika?
- Ma, neki beskućnik, sine, pusti ga...
- A tata...A šta je to "beskućnik"?
- To ti je čovek koji nema kuću, sine. Zato se i kaže "bez-kućnik"...
- A kako je on to bez kuće?
- Pa, otkud ja to znam - propio, prokockao...I zato sad mora da živi na ulici i prosi novac od drugih ljudi kako bi preživeo, razumeš?
- A tata...A je l' onda i naš Strahinja "bezkućnik"?
- Ma, šta pričaš to, Matija?! Kako može tvoj brat da bude beskućnik kad ima krov nad glavom k'o i ti, a?!
- Da, tatice, al' mama uvek viče na njega kako samo visi na ulici i traži joj pare kad primi platu...
- Eh, drugo je to, inteligentu moj. On je vucibatina, to je još i gore od beskućnika...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.