
Osvanulo jutro u subotu,
osvanulo prije jarka sunca,
u polju se grdan junak sija,
iz oka mu silan pogled puca.
Salmonel se junak imenuje,
pod sobom je ukrotio ata,
jaši konja na ledjima golim,
Naziva ga BezDeranjaMolim.
Konj je groznan đecu poplašio,
prolazeći putem pored škole,
Satri toga stvora, o junače,
Povikuju đeca, jos i mole.
Oću đeco, tako sam i teo,
Nece strvan na kobilu klet,
Ne bih skota svakim danom kleo,
Nek se nosi sa svojih centimetara pet.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
evo moga favorita ovde
što napisa stiha deseterca
laka ruka u pjesnika dobra
tiha glasa, anđeoskog perca
ODABRATI +