
Izraz kojim se originalno označava velika plastična flaša u koju se sipaju razne vrste tečnosti, od vode, preko rakije do benzina. Međutim, isto tako se može koristiti za izrazito glavatog, i poprilično glupog čovjeka.
Radoje: Vidi onog tipa, koliku glavu ima...
Vidoje: Kojeg, onog? Ono ti je Stanoje Bidon, on kad stane na plažu iznad tebe, ne treba ti suncobran... A i inteligencija mu nije jača strana.....
Radoje: Aha, znači klasični bidon....
Vidoje: Taj rad.....
Predmet kojem se pripisuje određen stepen omnipotencije.
Kada neko kaže da je izveo nešto što je malo vjerovatno da jeste (jer su to obično prilično teške radnje za izvesti), odmah možemo iskazati našu sumnju da je to zapravo izveo bidon.
A: Kako je utripova ovaj Duka da je jak.
B: Aj' ti. Izbio bi on tebe da mu dune.
A: Ne mlati časti ti! Mijo onaj iz drugog ga je samlatio onamo kod trafika.
B: Mijo onaj što izlazi sa onom iz III-c?
A: E taj!
B: A ne no bidon!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.