
Nekadašnja država na tlu Afrike, možda i zaboravljena ostatku sveta, ali je kod nas ostala kao neizbrisiv sinonim za glad. Čim primete da deca nisu naročito ješna, roditelji bi pokušali da im nametnu grižu savesti (treba li reći bez imalo uspeha) pozivanjem na sirotu, izmučenu dečicu Bijafre.
- Pju, grašak, mrzim grašak!
- Sram te bilo, jedi to, znaš da deci u Bijafri ni leba nemaju da jedu.
- Ne bi ni oni jeli ovaj buđavi grašak...
- Od danas sam na dijeti!
- Kakvoj dijeti, crno dete, jel znaš ti da deca u Bijafri...
- Znam, blago njima!
- Kol'ko imam ovih majica, košulja, džempera, nemam gde ni da ih smestim...
- Ccc, rasipniku, a deca u Bijafri nemaju leba da jedu.
- Pa šta treba, da im pošaljem moje džempere da glođu?!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
E,ali ovo je i stari sleng,moji matrci su govorili "Bijafra" za mrsavu osobu u globalu.Odlicno,pluscina!
++++++