
Najčešći lament nad ubijenim kriminalcem nižeg ranga, onim o kome žuta štampa sme da piše nadugačko i naširoko. Ironično je da je egzekutor obično iz kruga onih kojima je pokojni lokalni bos bio "omiljen u društvu".
Dočim, ako je blaženopočivši bio "nedodirljiv", to jest u sprezi s nosiocima vlasti i krupnog kapitala, onda je sve obavijeno velom misterije i počinilac zauvek ostaje nepoznat.
- Dakle, vi ste dobro poznavali pokojnog Gazivodića?
- Naravno, odrasli smo zajedno. Tačno je da je Gaza jedno vreme bio s one strane zakona, ali se zadnjih par godina smirio, okrenuo se porodici i svom legalnom biznisu sa poker aparatima.
- Da li je možda nekome bio trn u oku?
- Gaza?! Ma kakvi, bio je omiljen u društvu...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.