
Stavka hajdučkog kodeksa koje se se rado prisećaju oni koji hvataju bežaniju.
- "E, Miki, pa ti onomad pobeže kad nas oni brđani poćeraše s' vrljikama..."
- "Aj' ne seri - i hajduci su bili kadri stići i uteći!"
Biti sposoban istrpiti nalet nesvarivih materija iz stomaka, do kuće (jer vas je bilo gdje drugdje sramota izvršiti nuždu), Čarli Čapljin hodom preletjeti prag i hodnik, infiltrirati se do wc šolje i prozrokovati bolan, radioaktivan miris - tu je prva etapa - stići - gotova. Druga počinje od sekunde kad osjetite miris svoga djela. Kraičkom oka uhvatite sliku wc šolje, pustite vodu i sad već hitrim koracima jelena žurite da pobjegnete izvan kruga djelovanja otrova.
- Stari - O ćao sine, šta ti je? Kako to hodaš? Gdje ćeš?
- Sin - Ulijeće u kupatilo - Ne pitaj stari.
- Ahahaha, znam kako ti je. (par sekundi kasnije) U jebem li ti sunce žarko? Pa šta si ti jeo danas?
- Samo još jednom kasnije pusti vodu. Idem ja sad.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.