
Biti sposoban istrpiti nalet nesvarivih materija iz stomaka, do kuće (jer vas je bilo gdje drugdje sramota izvršiti nuždu), Čarli Čapljin hodom preletjeti prag i hodnik, infiltrirati se do wc šolje i prozrokovati bolan, radioaktivan miris - tu je prva etapa - stići - gotova. Druga počinje od sekunde kad osjetite miris svoga djela. Kraičkom oka uhvatite sliku wc šolje, pustite vodu i sad već hitrim koracima jelena žurite da pobjegnete izvan kruga djelovanja otrova.
- Stari - O ćao sine, šta ti je? Kako to hodaš? Gdje ćeš?
- Sin - Ulijeće u kupatilo - Ne pitaj stari.
- Ahahaha, znam kako ti je. (par sekundi kasnije) U jebem li ti sunce žarko? Pa šta si ti jeo danas?
- Samo još jednom kasnije pusti vodu. Idem ja sad.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.