Kada sedneš na šolju, i tih nekoliko trenutaka pre samog čina počinješ da praviš planove, gradiš kule i gradove, organizuješ bližu i dalju budućnost. Organizuješ svaki detalj u sitno crevce, sve se čini savršeno...sve je idilično, ubediš sam sebe da je sve što u tom trenutku zamisliš moguće.
Međutim, čim govno ugleda svetlost dana i skoči na glavu u vodu, ti planovi nestaju, gube se...kao da nisu ni postojali.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
hahahahahah đe me nađe :)))))))
jbg. desilo mi se to danas...a i svaki dan mi se dešava, uglavnom :)
Zato ja nosim literaturu
počeo sam i to da praktikujem u zadnje vreme, al ne uspem da pročitam nijedan pasus i već gotovo...a posle mi se onda ne čita.
aaaa Rinsvind.....kako mi je to poznato.....čini mi se da sam to ime čitao u nekoj knjizi......neki čarobnjak se tako zvao.......onaj svijet na kornjači ili tako nešto.....jesam li u pravu?