
Ono što na ijekavici bljesne, na ekavici bi, kažu jezikoslovci, trebalo da blesne. I mada vrlo malo ekavičara koristi blesak da izrazi nečije bleštanje, u rečniku stoji da je jedino tako ispravno.
- Tata, tata, blesnuo sam danas u školi.
- Uf, i ne blesnuo s onim mučiteljima. Blesnuo sam i ja na poslu. Odo' da dremnem. Glava će da mi pukne.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.