Onaj koji se seti da proglasi svoje selo za vazdušnu banju.
Dođem ja u selo da berem maline i obukao neke stare stvari da se ne uprljam. Krenuo na izvor u gumenjacima da natočim vode kad ono prolazi neki devojčurak tip top sređen u plavoj haljinici koja leprša na vetru i maše torbicom D&G. Ja sve mislim haluciniram od svežeg vazduha pa nastavim dalje kao da ništa nije ni bilo. Prolazim pored kuće kad ono kraj štale stoji komšija Ivko u nekom sakou. Pitam ga ja kakav mu je to sako i odelo, a on kaže neku marku Tom Tejlor. Pa mamu im seljačku, pomislim u sebi, opet su prodavali vazduh u Beograd.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.