
Episkopi i njihovi predstavnici koji u Nikeji "sabor saborovaše, Ariju bezumnog proklinjaše, Svetu Trojicu izložiše i nama ih zbilja predadoše" itd, itd.
Stalni učesnici u svakoj slavarici koja se kazuje prije lomljenja slavskog kolača.
Stalni učesnici, ali sa nestalnim brojem. U zavisnosti od dolibaše i od gostiju koji učestvuju u obredu, nekad ih je 318 (pravilno), a nekad 380 (nepravilno), al' šta da radi prosti srpski seljak, neće valjda da pita popa pa da se smiju njegovom neznanju? I ko ih je uopšte brojao u toj Nikeji? Tako je, kako je, pa koliko god da ih je!
- Dvije polovine, četiri četvrtine, 380 bogonosnih otaca među nas! Dvije polovine, četiri četvrtine, 380 bogonosnih otaca među nas!
- Tata, tata, zar ih nije prošle godine bilo 318?
- Ćut' tu, pizda ti materina! Prošle godine bio velik snijeg, nisu svi mogli da dođu! Dvije polovine, četiri četvrtine...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.