
Zaobilazi me u širokom luku (u ovom slučaju veoma širokom), da te ne bih isprangijao.
- Kaže mi žena da te je videla kako viriš kroz prozor dok se tuširala?
- Ma nisam komš’o, časti mi. Ne bih ja nikad...
- Hoćeš da kažeš da moja žena laže!?
- Ne komš’o, ne bih tako nešto nikad rekao. Ja ovaj, izvini, slučajno sam se zadesio...
- Slušaj me sad dobro - bolje mi ne dolazi na puškomet, jer si najeb’o ako te nanišanim. Jel’ jasno?
- Jasno komš’o, al’ kako da ti ne dolazim na puškomet? Pa tu smo prve komšije, nema smisla...
- More ima da se seliš, ili će da radi tandžara, SČUO!!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Odličan izraz i verujem da je još dosta živ u nekim predelima .))
+++
Pa ovo je super +++