
Komšija Boža kaže da je Srbin. I jeste. Preziva se Ristić. Nedeljom uvek ide u Crkvu, s porodicom. Od stomaka jedva sedne u auto a glavom uvek udari u ogroman krst koji visi obešen o retrovizor. Taj krst se naslušao više turske muzike s Božinog kasetofona, nego cela Bašarčija. A voli Boža po malo i da kraducka, ali uvek ide u Crkvu da okaje grehe. Voli Boža i skupa auta, kao i lepe devojke. Svoju debelu ženu hvali na sva usta, kaže da je pravi porodičan čovek. Boža za krsnu slavu zove po tri popa, a ne kao mi po jednog. Nek se vidi da se ima. I naša Crkva voli Božu. Uvek mu se obraduju kada parkira auto ispred samog ulaza, pa se ostali nebitni vernici provlače između zida i branika od kola, ne bi li zapalili sveću. U vreme posta ne bi vam Boža ništa pojeo u kući. Smrtno bi ste ga uvredili ako ga nečim ponudite. A od stomaka nije mogao da vidi svoju muškost, kojom se toliko ponosio. Ali nije sve to toliko važno, važno je da je naš komšija Boža Srbin. I jeste..... preziva se Ristić
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
Boža Ristić je govno, +.