Vaš brat od tetke ili strine kojeg su vetrovi sudbine odredili da se rodi u golemom i dalekom gradu Torontu. Njegovi roditelji su najčešće dijaspora koja je teška srca, sa suzom u oku morala da pobegne iz kazamata koji je bila Titova Jugoslavija/ Slobina Jugoslavija/ Ono sa Crnogorcima što nije bila Jugoslavija/ Srbije tražeći bolji i lepši život među prijateljskim Kanađanima. Odrastao u višekulturnom društvu gde nije bitno ko je šta dok je god Kanađanin, nije bio u prilici da se previše upozna sa svojom zemljom porekla i jezikom osim onoga što ga je naučila mama/ tata/ lokalno udruženje dijaspore "Titova ćela" / pokret srpskih četnika "Toronto- Flet mauntin". Možda ga nikada niste upozanali, ali su vas vaši roditelji uporno upozoravali da budete dobri prema njemu, jer, hej, on živi u Kanadi!
- Zdravo, Marko! Kako si?
- Zdravo, Želimir! Ja se zovuvam Mark. Kakou si?
- Ček', čoveče, zar se ne zoveš Marko?
- Nou, ne, takou me zove mom i tata! Za sve drugo Mark!
- Pa lepo..a gde si učio jezik? Nije preterano loš, pa rekoh da pitam ( Jes, nije loš, ovo ni komšija Branko ne lupa kada je pijan)..
- Hvalo! Naučila me je drug Stipe, prijatelj od perntz! On dobrou priča srbou-hrvatsko!
- Je, je, srbou-hrvatsko..nego, Marko, junačino, a čime se ti baviš u Torontu, osim što studiraš?
- Pa, ja sam takođe i gej rajc ektivist, sviram gitaru, volim da se klajm po planin i član sam grupo jugoslovensko bradrhud i dejtujem sa mojom devojka Tahira Fljamuri..
- Ček, ček, šta si rekao?
- Gej rajc sam ektivist?
- Ne, ne, ono drugo?
- Sviram gitara?
- Znao sam da si Kanađanin!! Marš od mene!