Opaska ortaku da preterano sere.
- Ona je večernji oblak koji bludi nebom mojih snova! Ne! Ona čeznjama ljubavi moje daje boju i oblik! Ona je MOJA. Ne, ne! Ona obitava u mojim beskonačnim snovima! Njena su stopala ružičasto rumena od ognja mog čežnjivog srca! Ona žanje moje večernje pesme! Njene su usne gorko-slatke od ukusa vina mojih patnj...
- Brate, što si Duško Korać, jebote? Jes' ti to jeb'o ili ne?!
- Ovaj...ne...još...
- Zato ti i bulazniš tako, nesrećo zagorela. Nego, bolji što pre pređi sa priče na dela da je neko ne "požanje" pre tebe...