
Izraz nastao po istoimenom Indijancu koji se ponašanjem penjao na kurac poglavici, vraču, a počesto i Manituu.
Vrač : Poglavico, Britko pero je opet sinoć zapišavao totem, galamio kroz selo da Manitu ne postoji i pričao ratnicima kako ja izdrkavam u posude i time mažem pičku od skvo koja ne može rađati ratnike!
Poglavica : Pu, pizda mu strinina, da mu nije ćaćin ćaća bio poglavica, najebo bi mu se mamice... Nego, jel istina ovo posljednje?
Vrač : Nije, djece mi!
Poglavica : Otkud tebi djeca, kad si vrač, a?
Vrač : Ma to se tako kaže u Evropi, nije stvarn...
Poglavica : Na stub za mučenje ćeš ti meni!!! A još se pitam na koga ima onoliku nosinu Dupla surla, moje čedo, šmrc.. RATNICI, DIŽITE STUB!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Haha. Gde ti ovo pade na pamet