
Nagrada za upornog lošeg pjesnika koji traži priznanje za svoj rad, a zapravo samo dosađuje okolici. Za razliku od poetae laureatusa koji služi kao inspiracija za druge, ovaj nevoljnik je prototip svakome pjesniku početniku za sve što se ne radi.
Ovaj kvaziintelektualac umišlja da pogađa dubinu, a za njega je Karleuša Horacije po mislima. Sebe ne smatra neuspješnim, već neshvaćenim. Traži svoje mjesto pod suncem, iako izaziva da nađe svoje mjesto u Hadu.
Čovjek kao svjetlosni ratnik
Odupire se izazovima života
Jer život je jedan i krhak
Ljudsko biće luta u pučinama svemira
Za istinom koja se neprestano izmiče i savija
I čini našu stvarnost izobličenu...
A: Što ti se čini za početak?
B: Čestitam, Bodler, osjetio sam svu patnju ljudskog bića. Treba te okruniti kao poetau hederusa.
A: Počašćem sam, idem dovršiti.
C: Jesi zajeban, ali stvarno pilana zaslužuje bršljanov vijenac.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.
Pa, glupo je traiti priznanje, ono svakako dođe ili ne dođe samo od sebe. Ionako svakog pisca više cene posle smrti. +
Hahah, a ovakvih ima u svim sferama zivota, ne samo u poeziji... plus majstore