
Kada pobegneš sa predavanja pa potom, greškom, upadneš na to isto sa kojeg si pobegao i budeš primoran da ostaneš do kraja ...
Situacija glasi ovako:
-Vraćamo se posle pauze na predavanje?
-Jesi li lud?!! Oni su sad u drugoj učionici, tamo nema kompjutera. Idemo samo da nađemo asistenta da nam da potpis pa odosmo ...
(kuc, kuc - ne zna se čije je čuđenje veće - naše kad smo ugledali profesora i kolege u učionici u kojoj NIKAKO nisu trebali da budu ili začuđenog profesora kad je ugledao nas)
-Ovaj, mi se izvinjavamo, malo smo zakasnili ...
-Jeste li vi naši?
-Jesmo ...
-Ajde i nemojte da vam se to ponovi!
-Neće, obećavamo ...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.