
Krecete busom u BG na Beer Fest,put traje 3 sata jer vozac svraca na svakih 15 minuta da pokupi strinu ili da sestricu ponese kilo kajmaka ili da potegne lozu u kafani.Minut pre polaska idete u wc jer vam se u busu uvek šora i to vam je najveca preokupacija u zivotu kada treba da se vozite busom.Obavljate posao izlazite zadovoljni samim sobom sto ovaj put necete trpeti do Beograda,ulazite u bus,majstor pali masinu,turira i krece.
Istog trenutka vam se opet vam se ide u wc,samo sto su ovaj put majstora uhvatili da krade naftu iz busa pa se naostrio da istera svih 3 sata bez stajanja,jer su mu zapretili otkazom.Trpite do BAS-a,gde psujete tetkici mater,lomite one sipke i zauzimate 3 pisoara odjednom.
E tako se dobija busofobija.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.