
Brbljati, mleti k'o vodenica, pričati 100 na sat bez pauze da uzmeš vazduh, dok ne smoriš i boga i narod. Osobina svojstvena radio Milevama i seoskim bakutanerima koje i nemaju šta drugo da rade osim da pričaju. Verovatno je od njih izraz i potekao, s obzirom da mu se poreklo gubi u iskonskoj davnini.
- Pa dobro bre, sine, jebo te srndać, je l' moram da crvenim zbog tebe svaki put kad mi dođeš u posetu?! Ni tri dana nisu prošla, a već si sobalio komšinicu Stoju, Maru Stankovu, čak i malu Danicu, a ona ti je rođaka u četvrtom kolenu, Bog te ubio da te ne ubije!
- Baba, što bi ti rekla, nemoj da mi čaktiš, nego kuvaj kafu dok i tebe nisam natak'o!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Baš dobra +++
Ima taj stajling jebiga, pa samo kosi +