Prvo si klinac, balavac koji se upišava od smeha na Čaplinove gegove.
Onda te spiči pubertet i rana zrelost, pa zaključiš da je Čaplinov humor za klince i retarde, blam te je što si to ikada gledao.
Kad te prođe vrbopuc i uđeš u zrele godine, shvatiš da je Čaplin suvi genije i počneš ponovo da uživaš u njegovim filmovima.
Onda, u jednom trenutku, počne da te interesuje jedino to kako se čovek onako lomata i pada a ne polomi kuk niti se ukoči.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.