
Tokom krize 90-ih nismo imali Kineze kod kojih možemo da kupimo 4 para čarapa za 100 dinara i ako nas mrzi da ih peremo, jednostavno- bacimo. Tad smo imali svega nekoliko pari koje smo nosili dok se ne ofucaju, pocepaju, više puta šiju i- ponovo nose! Elem, u fijoci je uvek postojao jedan, a kod imućnijih i 3 para celih čarapa koje su se nosile samo u specijalnim prilikama- u to vreme uglavnom dečjim rođendanima.
Evo samo još da nađem one čarape za u ljude i idemo!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Ја и дан данас више пута шијем једне чарапе! Е, сиротињо и Богу си тешка. Плус.
ваљда за међ људе :)
CUPIC, bojkotuješ kinesku robu? :) (ja pre neki dan kupila 8 pari, nisu loše, mogu da ti pozajmim koji komad ;)
sbs_force, može i "za međ ljude" :)) Na jugu kažu i "za u ljudi" :)
Bojkotujem, tacno. Pa sta?
Ja bojkotujem Hanu Montanu i uzbekistanske mesne prerađevine.
CUPIC- I ja je bojkotovala dok mi nisu zafalile čarape...
Dvajt- Hehe, ma naravno, kupujmo domaće ;)