
Devojka osetljiva na dodir poput tač skrina, željna dodira kao usamljeni penzioner. Loži se poput smederevca, par drvca za potpalu i jedan poveći - da razgori stvar. Altruistički nastrojena kada joj je sve po volji, samo treba da joj ubodeš žicu! Dole, niže, prvo skretanje desno, pa do kraja hodnika.
- E, vidiš ono. Ono je fina devojka. U životu nisam čuo za nju ijednu lošu reč.
- Marija? Znaš da je zovu čarobna lampa?
- A? Ne, šta ti je to?
- Protrljaj pa ćeš da vidiš. Kažu da ispunjava želje koje ne bi smeo ni da spomeneš duhu.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.