
u bajci je to zrno pasulja iz kojeg je izrasla džinovska biljka, a u mom kraju to je onaj krupan šareni pasulj za koji svi oko tebe čuju da si ga jeo, rekao im ti to ili ne
Sede gradski boemi u birtiji pri pijaci ( Gospođe ih poslale da dovuku šta treba i pošto su sve po spisku pazarili i usput u nekoliko navrata spomenuli i gospođu i mamu joj, dali sebi oduška uz par tura piva.) bistre politiku, sastavljaju reprezentaciju, komentarišu prolazeće isključivo ženske guzove i uopšte elaboriraju životno važne teme, a jedan iz prikrajka ( papučar kojeg tek tolerišu )svako malo ih prekida: "E,što sam kupio pasulj, fantastičan, krupan,mek, mlad, iz Makedonije, može na gusto, može čorbasto da se kuva.. " i tako, njak-njak, gnjav-gnjav, dok se jednom od gradskih mangupa ne dosadi, pa se obrnu prema papučaru:" Čoveče, pa to je čarobni pasulj!!" " Što čarobni?", graknu ekipa. " Pa, ja sam čuo da neko kad se najede pasulja prdi, ali da je nekome dovoljno samo da ispred sebe drži kesu pasulja, a da od toga ovoliko sere, to prvi put i čujem i vidim."
( po istinitom događaju)
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.