Mesto gde se vodi usmena knjiga rođenih.venčanih i umrlih. Nalazi se u svim zdravstvenim ustanovama i knjigu vode, uglavnom, babe iz istog sela, drugarice iz detinjstva koje se nisu videle bar 500 godina.
Baba 1: Stamenka jes' to ti?
Baba 2: Ja sam. A koja beše ti sestro slatka?
Baba 1: Ja sam bre, Milunka, cuvale smo ovce zajedno. Pa nije valjda da me ne poznaješ?
Baba 2: Jao sestro slatka, nisam te poznala, boga mi... ostarilo se... (prisećajući se) : Jel' boga ti, šta je sa onim Miletom Rakinim, što je ziveo ispod tebe?
Baba 1: Umro, sad će mu godinu dana u oktombru...
Baba 2: Zbilja?! Uuuuuuuh sušu ti.... jadan... ja mislila da on još živ....
Baba 1: A oženili se onaj Mića Tiosavljev?
Baba 2: Uuuuu jeste,ima od kad sebe ihaaaj, i unučiće dobio....
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Hahahhaha iskidah se na ovo, istina živa! :))))
+++
Hm, hm....
Fino, naročito mi se sviđa primer.
hvala...:)
Sjajan prvenac, kao i sve ostale, bravo Gavro!
hvala dushe,hvala onoliko...:D
i da kupujem novine??? Nikad! Odem lepo u bilo koju čekaonicu, sednem i slušam
+++