Sposobnost vlasti da zabrani iznošenje mišljenja, stavova i slično, uglavnom, reči koje njoj mogu da naškode, koje mogu da je poljuljaju, ili, čak, ne daj Bože, svrgnu.
Ima je svuda, i nije neophodno napominjati je. Pored opšteprisutnog Vučića (a ljudi preteruju što se tiče njegove "diktature"), cenzor je, u istoriji Srbije, bio svaki vladar, počevši od onih najranijih, Časlava i ostalih, preko Nemanjića, pa onih knezova, pa Karađorđa i Karađorđevića, Miloša Obrenovića i dinastije Obrenović kao dinastije, pa opet Karađorđevića, Tita i njegovih komunističkih naslednika, Miloševića, Koštunice, Đinđića, Tadića, pa sve do Vučića.
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.