
Muzički pravac, nalik na etno.
Karakterišu ga tekstovi-budnice ili koračnice (paradoksalno slične masovnim pesmama iz suprotnog kulturno-umetničkog tabora), marševski ritam da se slaže sa imaginarnim lupanjem vojničke cokule, trube, gusle, i trube i gusle i enormna količina piva, rakije ili vinjaka, da melodija lakše klizne i da se doživi prava emocija.
Naročito popularan na ispraćajima (od dočekivanja gostiju, preko "para na jabuku", pa sve do lupanja pivskih flaša o autobus pun unezverenih putnika), svadbama (ali pri kraju, u fazi "raspašoj") i posebno u Guči (gde su ove pesme osobito omiljene među mladima, bez obzira da li im je pokojni đed poginuo kao ravnogorac ili partizan).
"Drma mi se, drma mi se
Šubara i cveće,
Ubićemo, zaklaćemo,
Ko sa nama neće..."
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
eto ti sad,jes to sam izmislio? +
Baja Mali Knindza & Co +
" Do Mostara sve Srbija Stara, od Mostara i nova i staraaaaaaaaaaa!!!"
:-)))
ušte eden biser...;)+
to si gledao neretvu?
Ово тако јебе!