Ciao

Ciao (čitaj: ćao; ci>a = ća) pozdrav u neformalnim situacija koji je iz talijanskog idioma ušao u mnoge jezike. Koriste ga govornici zaista velikog broja svjetskih jezika. Ćao se kao pozdrav može upotrijebiti umjesto: zdravo, bog, bok, doviđenja, dobar dan, dobro veče, laku noć, vidimo se, pa čak i umjesto zbogom. Važna je napomena da se radi o neformalnim situacijama, da nam osoba kojoj kažemo ćao mora biti bliska: prijatelj, rođak, bliski kolega.

Riječ je venecijanskog porijekla, razvila se od riječi „schiavo“.
otprilike ovako: schiavo – schiao – sciao – ciao

Riječ schiavo znači rob, odnosno sluga. U Veneciji (još u 18. stoljeću) njome su se služile sluge da bi pozdravile i izrazile poniznost i poštovanje svome gospodaru: „vaš sam sluga, sluga sam pokoran, vama na usluzi“.

Pozdrav koji je prvobitno, u svom izvornom značenju, imao zadaću strogo pokazati razliku na društvenoj ljestvicu dviju izrazito udaljenih klasa, nekoliko stoljeća kasnije postaje pozdrav među prijateljima i bliskim osobama.

Pozdraviti s „ciao“ stariju osobu, osobito nekoga kome se obraćamo sa „vi“ smatra se nepristojnim.

P.S.
Daljnje kopanje dovelo bi nas do riječi „esclaus“ koja je provansalskog porijekla, pa do latinske riječi „sclavus“, ali to je neka druga priča.