
Stric, očev brat.
Čiča je onaj brka koji je uvek spreman na zajebanciju.
Čiča je lik sa kojim sam se prvi put u životu napio.
To je onaj koji je pokupio drugare i mene (nas sedam), strpao u svog Juga i odvezao u grad iako nije imao dozvolu, jer smo žurili na svirku.
Čiča ima najbolju domaću dunju na svetu i svi misle da ju je potrošio,a on uvek ima u šteku neku flašu za mene.
Čiča me je učio da vozim i pokazao mi gde mu stoji ključ od kola, da uzmem kada god su mi potrebna.
Čiča je uvek najveseliji lik na porodičnim proslavama.
Čiča me je vodio na more kada sam bio mali, a ćale nije mogao da ide.
Čiča je car, kakav se retko viđa i zaslužio je svoju definiciju.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Ooo, čičino...pismeno, moje....;)))
ja se rasplak`o dok sam cit`o ovo,+++++++++++
Subjektivan minus...
Chicha micha i gotova pricha.
:+(